Sećanje na pad Žepe

Udovica bošnjačkog komandanta svedočila je na suđenju Tolimiru o poslednjim danima te enklave.

Sećanje na pad Žepe

Udovica bošnjačkog komandanta svedočila je na suđenju Tolimiru o poslednjim danima te enklave.

Prosecution witness Esma Palic. (Photo: ICTY)
Prosecution witness Esma Palic. (Photo: ICTY)
Monday, 2 May, 2011

Piše: Rachel Irwin iz Haga (TU br. 690, 2. maj 2011.)

Na suđenju bivšem generalu vojske bosanskih Srba, Zdravku Tolimiru, udovica   komandanta bosanske vojske svedočila je prošle sedmice sa puno emocija o padu enklave Žepa i kasnijem nestanku svog supruga u julu 1995. godine.

Svedokinja optužbe Esma Palić udovica je Avde Palića, koji je za vreme rata komandovao snagama bosanske vlade u Žepi. Neposredno nakon pada te enklave, u julu 1995., Palića su zarobile snage bosanskih Srba, a potom mu se – prema iskazu svedokinje – izgubio svaki trag.

Njegovi posmrtni ostaci su napokon identifikovani u avgustu 2009., pošto su pronađeni u jednoj masovnoj grobnici.

„. . . Ono za čime sam u svom životu žudela, ali nisam ostvarila, posledica je činjenice da je neko drugi odlučivao o mom životu“, kazala je Palićeva, očiju punih suza. „Počev od 1992., moj se život uglavnom svodio na ono što je odlučio [Ratko] Mladić [komandant vojske bosanskih Srba], i sva ta mašinerija srpskih snaga, i politički krugovi koji su želeli da očiste ta područja od muslimanskog stanovništva. Moj život je izmenjen, a i životi moje dece . . . Četrnaest godina sam živela u agoniji.“

Palićeva je ispričala kako je Žepa, pre no što su je Ujedinjene nacije 1993. proglasile bezbednom zonom, bila granatirana, te kako su žrtve uglavnom bili civili, uključujući žene, decu i starce. A nakon što je 11. jula 1995. obližnja srebrenička enklava pala u ruke bosanskih Srba, bila je granatirana i svedokinjina kuća.

„Granata je pala i . . . vrata dnevne sobe su se otvorila od detonacije“, kazala je Palićeva. „Otrčala sam u sklonište, i . . . [moja] beba je plakala, a u jednom trenutku je počela i da povraća, pa sam se zaista uplašila za nju.“

Svedokinja je rekla kako je otprilike u to vreme vojska bosanskih Srba počela preko zvučnika da šalje poruke stanovništvu Žepe.

„Taj glas je poručivao ’Govori vam Ratko Mladić’, a onda i nešto poput ’Ne možete ostati u Žepi . . . Ne slušajte ludog Avdu. Vi ste njegovi taoci, on će vas odvesti u smrt’“, prisetila se Palićeva.

„Ljudi su bili veoma uznemireni“, nastavila je ona. „Atmosfera koja je vladala u Žepi nakon pada Srebrenice mogla bi se opisati kao opšta pometnja.“

„Rekli ste da je deo poruke glasio ’Ne možete ostati u Žepi’“, obratio se svedokinji tužilac Rupert Elderkin. „Da li Vas je to iznenadilo?“

„. . . Mi smo vrlo dobro znali da, od trenutka kada je Srebrenica pala, ne možemo ostati na svojoj zemlji, jer je u Srebrenici bilo daleko više pripadnika UN-a . . . kada je Srebrenica pala, to je automatski značilo da će pasti i Žepa“, kazala je Palićeva.

„Svima nam je tih godina bilo jasno da srpske vlasti i srpska vojska ne mogu dozvoliti da postoji mesto nastanjeno Muslimanima koje je toliko duboko u teritoriji koju su očistili. Oni su ponavljali poruke da ne možemo opstati na granici sa Srbijom.“

Tolimir, koji se brani samostalno, bio je tokom rata zamenik komandanta za obaveštajni rad i bezbednost u glavnom štabu vojske bosanskih Srba, i direktno potčinjen Mladiću.

Tereti se po osam tačaka – uključujući genocid, istrebljenje, ubijanje i prisilno razmeštanje i deportaciju Bošnjaka iz enklava Srebrenica i Žepa tokom jula 1995. U danima nakon pada Srebrenice, na raznim je stratištima pobijeno oko 8,000 bošnjačkih muškaraca i dečaka.

Palićeva je ispričala kako je njen suprug tokom 1993. bio i u direktnom kontaktu s Mladićem. Tada mu je Mladić poslao bocu viskija i kutiju cigareta, sa „kratkom porukom na omotnici“.

„Da li Vam je suprug ikada rekao zbog čega mu je Mladić poslao taj poklon? Koju poruku je Mladić time nastojao da mu prosledi?“, pitao je Elderkin.

„[Moj suprug] mi je kazao da mu je u nekoliko navrata bilo ponuđeno da ode iz Žepe, pošto je Mladić poznavao Avdu, i pošto je znao da dok je Avdo u Žepi neće moći lako da uđe u nju“, odgovorila je Palićeva. „Ne samo zbog svojih vojnih sposobnosti, nego zato što je Avdo, moram reći, imao takav uticaj na stanovništvo u Žepi da se ono osećalo bezbedno – verovali su mu.“

Ona je rekla i da je njen muž uvek odbijao da ode iz enklave, čak i onda kada su mu bile nuđene „nagrade“ i mogućnost da se odseli „gde god hoće“.

Nakon što joj je u julu 1995. kuća pogođena granatom, Palićeva je zajedno sa svojim dvema kćerkicama – od kojih je jedna tada imala svega četiri meseca – potražila sklonište u drugom selu.

Bošnjački predstavnici iz Žepe su 24. jula potpisali sporazum kojim su omogućeni „trenutni prekid vatre, demilitarizacija, registracija muškog stanovništva radi razmene zarobljenika, te transport civilnog stanovništva“ iz Žepe – navodi se u pred-procesnom podnesku.

Predstavnik Bošnjaka koji je potpisao taj sporazum, Hamdija Torlak, došao je – po rečima svedokinje – u mesto gde je ona boravila.

„[Torlak] je duboko uzdahnuo i kazao: ’Morao sam da potpišem predaju Žepe’“, prisetila se ona. „Mogli ste to da čujete u njegovom glasu, bio je to glas izdajnika. Naravno da smo svi znali da bi svako ko bi se našao u istoj situaciji morao da učini istu stvar.“

Nakon toga su se svi – prema svedočenju Palićeve – vratili u Žepu, gde je trebalo da se ukrcaju u autobuse i odu na teritoriju koja je bila pod kontrolom bosanske vlade. Dok su ljudi ulazili u grad, ona je spazila svog supruga koji je stajao ispred nekog kafića.

„Avdo mi je rekao da će sve biti u redu“, kazala je ona. „Rekao mi je da je tu Tolimir, i pokazao mi je tog čoveka.“

Njen muž se sa Tolimirom dogovorio da bude na čelu autobuske kolone u jednom automobilu – posvedočila je Palićeva.

„Rekla sam mu da ne veruje [Tolimiru]“, kazala je ona. „Tačno je da je delovao civilizovano u poređenju sa onim stvorenjima oko sebe, ali sam mu rekla da ne veruje tom čoveku. Moj suprug je pokušavao da bude staložen. Sigurna sam da je i sam bio vrlo svestan svega. Znao je da ne može zadržati Žepu – UN nije radio ništa, tako da on nije ni imao izbora.“

Nakon toga je zajedno sa decom ušla u autobus, a tokom putovanja im se u jednom trenutku pridružio i suprug, koji je sa njima ostao sve dok nisu stigli na teritoriju pod kontrolom bosanske vlade.

Kada su dospeli do puta koji je vodio na slobodnu teritoriju, ona se – kako je rekla – oprostila s mužem, koji se vratio u Žepu.

„Preklinjala sam ga da se čuva, ponavljala mu da ne sme verovati Tolimiru“, posvedočila je Palićeva sa suzama u očima. „. . . Kazala sam mu da mora misliti na sebe i da ne može nikoga spasiti ukoliko prvo ne spasi sebe. Međutim, on mi je jasno rekao kako ne može dozvoliti da civili stradaju. Doslovce mi je kazao: ’Esma, uradiću ovaj posao do samog kraja, bez obzira na to šta će mi se desiti.’ On je bio takva osoba. Mislio je da je odgovoran za te ljude i nikada nije mogao ni da pomisli na to da sebe stavi iznad bilo koga drugog.“

Palićeva je izjavila kako je dobila potvrdu da je njen suprug bezbedno stigao u Žepu, ali da je 28. jula preko radija čula da joj je muž, zajedno sa ostalim rukovodiocima iz Žepe, zarobljen. Nikada ga više, kako kaže, nije čula.

A kada je na Tolimira došao red da ispita svedokinju, on se osvrnuo na njen raniji iskaz.

„Kada je Vaš suprug došao u autobus, da li Vam je rekao da sam mu ponudio da ode na teritoriju [pod kontrolom bosanske vlade] zajedno s Vama, i da sam mu zbog toga i dozvolio da uđe u Vaš autobus?“, pitao je Tolimir.

„Nije mi pomenuo Vašu ponudu“, odgovorila je Palićeva. „Negde u mom pamćenju je ostalo to da ste bili spremni da ga pustite. Smetao Vam je u Žepi.“

„Gospodine Tolimir, ako ste zaista imali dobre namere, zbog čega niste spasili mog supruga nakon što je on spasao narod Žepe?“, nastavila je ona. „Umesto toga, Vi ste mu ponudili nečastan izlaz, kukavički izlaz. Da li biste Vi napustili svoj narod? Znam da bi mnogi to učinili.“

U tom trenutku se umešao i predsedavajući sudija Kristof Fluge (Christoph Flugge).

„Znam da je za Vas ovo emotivno veoma teška situacija, ali g. Tolimir bi Vama trebalo da postavlja pitanja“, kazao je on. „Nije moguće da on odgovara na ono što ga pitate.“

Tolimir je prikazao i video-snimak pregovora između rukovodstva bosanskih Srba i bošnjačkih predstavnika u Žepi, tokom kojih je Mladić spomenuo da će civilima dozvoliti „slobodu izbora“.

„Ovo je snimljeno za Mladićeve svrhe“, kazala je Palićeva. „Zbog čega Mladić nije snimljen kako naređuje ubijanje, kasapljenje, spaljivanje? Ovo je snimljeno za njegove potrebe, a Vi se na to pozivate. A što se tiče slobode izbora, od 1992. mi nikada nismo imali nikakvu slobodu izbora . . . Vi ste ubijali, vi ste palili, ljudi su nestajali. Sada raspravljate o slobodi izbora kao da smo idioti.“

„Mladić nikada nije naređivao ništa poput ubijanja, spaljivanja, klanja“, uzvratio je Tolimir.

Tolimir je potom rekao da je Avdo Palić organizovao „diverzantske grupe“ za napade na teritoriju bosanskih Srba. Okrivljeni je predočio i jedan dokument iz juna 1995. za koji je rekao da ga je potpisao svedokinjin suprug.

„Nisu mi poznati svi ti detalji“, kazala je Palićeva. „Ne znam šta su i kako oni radili.“

Ona je rekla da se prema jednom zarobljenom bosanskom Srbinu koga je poznavala postupalo na human način, te da njen suprug nije dozvoljavao ljudima da idu u pohode po hranu i ostale potrepštine u srpska sela.

Suđenje se nastavlja ove sedmice.

Rachel Irwin izveštava za IWPR iz Haga.

Balkans
Frontline Updates
Support local journalists