Svi smo svesni da ako
nešto izgleda previše dobro da bi bilo istinito, onda to obično i jeste.
Međutim, ono ljudsko u svakome od nas, ono dete koje niko nikada nije prevario,
teži da veruje da u životu ipak postoje situacije koje su povoljne po nas i van
granica realnog.
Verovatno ima i onih koji se već ovde neće složiti sa nama. Onih koji će reći da pre nego što donesu određenu
odluku dobro razmisle, stave na papir sve dobre i loše strane određene opcije,
konsultuju prijatelje, porodicu, pa čak i Google. Mi ćemo se, ipak, držati
Voltera, jer ''Ako bismo ljudima oduzeli njihove iluzije, koje zadovoljstvo bi
im onda ostalo?''.
A kakve veze sve ovo ima
sa grupnim kupovinama, sigurno se pitate. Od kada se koncept grupne kupovine
pojavio u Srbiji 2010. godine, broj pokrenutih sajtova za prodaju vaučera je premašio 50. Neki od njih još uvek uspešno
posluju, dok je ostale ''pojela konkurencija''.
Na samom početku kada je
ovaj koncept bio nov i interesantan, bilo je lako pridobiti kupce, kupovali smo
on impluse. Međutim, kako to obično
biva, kada ispostavi da to nešto novo donosi zaradu, ubrzo poraste broj onih
koji ulaze trku za svoje parče kolača. A sa porastom broja ponuđača, porasla su
i očekivanja kupaca. Njihovi zahtevi su sada sofisticirani i ono što je nekada
bilo dovoljno, sada nije ni blizu zadovoljavajućeg.
Iz svega navedenog,
izdvojili bismo samo jedno pitanje: Kako reagujete kada vidite popust veći od
85%? Da li pomislite: ''Ovo je sigurno neka prevara!'' ili kažete sebi: ''Ovaj
popust moram odmah da zgrabim!''?
Naše mišljenje je podeljeno, usled različitih iskustava. Tačno je da je što veći popust donekle suština postojanja grupnih kupovina. Često ćete kao osnovnu reklamnu poruku ovih
sajtova pročitati: ''Popusti i do 90%'' i slično. Takođe, budući da se
uglavnom prodaju usluge, ovakav popust ne mora biti nešto potpuno nerealno.
Kompanije često pribegavaju spuštanju cena ispod praga rentabilnosti u slučaju
da su nove na tržištu, usled sezonskih varijacija ili loših poslovnih
performansi, a ovakim astronomskim popustima podložne su usluge koje ne
zahtevaju veliku potrošnju materijala, već se zasnivaju isključivo na ljudskom
radu.
To je ono što bismo izdvojili u korist odobravaja izuzetno velikih popusta. Sa druge strane, verujemo da je za potrošače, ali i za kompanije koje daju ponude bolje da popust bude manji, a usuga kvalitetnija. Tako bi popust bio iskorišćen kako bi se određena usluga isprobala po povoljnijoj ceni, budući da je doživljaj usluge uvek subjektivan. Potrošači na ovaj način mogu da pronađu mesto koje će rado posećivati i kada popusta više ne bude bilo, dok kompanije stiču šansu da prodobiju lojalne klijente, što je redak slučaj kada su u pitanju ''lovci na popuste''.
Voleli bismo da čujemo Vaše mišljenje u vezi sa ovom temom! J Dakle, da li Vas privlači kada vidite naznaku ‘’90% popusta’’? I, da li postoji neki optimalan procenat popusta i ako postoji, koji je to po Vašem mišljenju?