Daleko više sobnog bilja strada zbog prekomjernog zalijevanja, negoli zbog manjka vode. Problem kod prekomjernog vlaženja supstrata javlja se zbog nedovoljne količine korijenu dostupnog kisika. Da bi biljka mogla normalno rasti i razvijati se potrebno je korijenu osigurati dovoljno kisika, vlage i hraniva. Poseban problem predstavlja jesensko-zimsko razdoblje kad ima manje prirodnog svjetla. Vegetacija na otvorenom prolazi u to vrijeme razdoblje mirovanja. Uobičajeno se smatra da i sobno bilje usporava rast te mu samim time treba i manje vode. Potreba bilja za vodom prvenstveno ovisi o njegovom podrijetlu i morfološkoj građi.
Većina biljnih vrsta koje se koriste za uređivanje interijera potječe iz ekvatorijalnog pojasa. Južno od sjeverne obratnice i sjeverno od južne obratnice. Tamo su temperature tijekom cijele godine više-manje ujednačene kao što ne oscilira previše niti duljina dana. Upravo su zbog toga i zauzele vodeće mjesto prilikom odabira biljnih vrsta za uređenje suvremenih interijera. Tamo je veći dio godine temperatura zraka konstantna.
Biljne vrste koje se u prirodi pojavljuju na sušnim staništima općenito traže oskudno zalijevanje tijekom cijele godine. To su sukulentne vrste mesnatih listova, Crassulaceae, Zamioculcas zamiifolia. Vrste porijeklom iz vlažnih tropskih i suptropskih šuma, ovisno o tipu rasta traže različito navodnjavanje. Tako epifiti (tropske orhideje i bromelije) traže orošavanje listova. Dok uobičajene vrste sobnog bilja koje korijenom iz tla crpu vodu i u njoj otopljene hranive tvari, poput mirnog ljiljana, filodendrona, monstera, gumijevaca (Ficus); trebaju umjereno vlažan supstrat.
Kako zalijevati biljke zimi u posudama?
Količina vode koja se sobnom bilju dodaje svakim obrokom zalijevanja i učestalost, ovisi i o tipu posude te supstratu. Bilje u glinenim posudama treba više i češće zalijevati. Iz razloga što se radi o poroznom materijalu koji isparava vodu i samim time se supstrat brže isušuje. S druge pak strane, plastične, keramičke, staklene i ostali tipovi posuda od nepropusnih, neporoznih materijala podrazumijevaju manje obroke vode. Zato jer nema gubitaka isparavenjem iz same posude. Kod primjene neporoznih posuda, voda se gubi preko lišća i s površine supstrata.
Odabir supstrata potrebno je uskladiti s potrebama biljne vrste. Tako biljke iz sušnih krajeva traže pjeskovit, pjeskovito-ilovast, propustan supstrat; orhideje izvrsno uspijevaju u vrlo propusnom supstratu (kora) uz korijen izložen svjetlu. Dok vrste iz tropskih šuma supstrat koji će zadržati određenu količinu vode ne isključujući pri tome i dostupnost kisika do samog korijena. Itekako su važni i drenažni otvori na dnu posude koji omogućavaju cijeđenje viška vode. Uobičajeno je da se višak vode koji se zadrži u podlošku izlije nakon 15- ak minuta nakon zalijevanja. Zato jer se pretpostavlja da su do tada supstrat i biljka upili dovoljno potrebne vode.
Voda koju biljka gubi preko listova (transpirira) znatno doprinosi ugodnijem životnom prostoru za njegove korisnike. Naime, suvremene interijere uglavnom obilježava niska količina vlage u zraku, a biljke ju na prirodan način povisuju. Pri višim temperaturama, brže je i oslobađanje vode, tj. transpiracija, pa tako biljku treba češće navodnjavati. Gubitku vode doprinosi i svjetlo kojeg je pak u jesensko-zimskom razdoblju manje. Posebno u interijerima koji se dopunski ne osvjetljavaju svjetlom valnih duljina koje odgovaraju za rast bilja. Svjetlo i temperatura su uz vodu s dovoljno hraniva, glavni pokretači rasta bilja. Svaki novi list i porast sobnog bilja raduje njegove vlasnike. Premda s vremenom može predstavljati ozbiljan problem sa smještajem velikih lončanica.
Provjeravanje vlažnosti supstrata
U javnim je interijerima situacija donekle drugačija jer su odmah prilikom postavljanja potrebne potpuno razvijene biljke od kojih se traži da budu lijepe i zdrave kroz što duže vremensko razdoblje. Intenzivan rast se ne očekuje i nije potreban. Zbog toga se bilje za uređenje interijera aklimatizira, prilagođava uvjetima niže osvjetljenosti i manjoj količini vode u odnosu na uvjete koji su vladali u zaštićenim prostorima prilikom njegove proizvodnje. Upravo takvi uvjeti vladaju i u domovima tijekom jesensko-zimskog razdoblja, te je zbog toga potrebno djelomično smanjiti zalijevanje.
Uz konstantne temperature stambenih prostora pogodne za rast biljaka, te uz istu količinu vode, u uvjetima manje količine svjetla većina sobnog bilja će rasti do određene granice, ali će mladi izbojci biti blijedi i izduženi. Kod prekomjerne količine vode i uz nedostatak kisika dostupnog korijenu može doći do truljenja i propadanja cijele biljke. Biljke koje se preko zime drže na svjetlom i hladnom mjestu (prohladna stubišta zgrada, verande) treba zalijevati rjeđe nego što je to u proljetno-ljetnom razdoblju intenzivnog rasta. Sukulentne se vrste tijekom cijele godine umjereno navodnjavaju. Ako su u jesenskozimskom razdoblju i dalje na toplom (npr. iznad radijatora), svjetlom mjestu uz prozor i još k tome u glinenim posudama moguće ih je zalijevati isto ili tek nešto rjeđe nego u ljetnom razdoblju.
Zmajevci (Dracaena) i palme zahtjevaju umjerenu količinu vode tijekom cijele godine i zasušivanje supstrata između zalijevanja. Vrstama poput paprati, fikusa, mirnog ljiljana, klorofita, bršljana najbolje je prstom provjeriti stanje vlažnosti supstrata u zoni korijena i zaliti ih prema potrebi kad se osjeti da supstrat postaje mrvičast i u dubini uz korijen nije više vlažan. Afričkim ljubičicama može se supstrat isušiti između zalijevanja (listovi i lisne peteljke zadržavaju izvjesnu količinu vode). Navodnjavaju se isključivo na način da se voda dodaje u podložak. Općenito, biljne vrste mesnatih, dlakavih i listova s voštanom prevlakom trebaju manju količinu vode. Biljke velikih, glatkih, širokih ili sastavljenih listova trebaju veće količine.
