Bogoljub Šijaković

S Vikipedije, slobodne enciklopedije
Bogoljub Šijaković
Lični podaci
Datum rođenja(1955-08-06)6. avgust 1955.(68 god.)
Mesto rođenjaNikšić, FNR Jugoslavija
Politička karijera
Politička
stranka
Narodna stranka (u Crnoj Gori)
Demokratska stranka (u Srbiji)

Bogoljub Šijaković (Nikšić, 6. avgust 1955) je nekadašnji crnogorski i sadašnji srpski političar, pravoslavni teolog i filozof i bivši ministar vera u Vladi Mirka Cvetkovića. Osnivač je i Narodne stranke i Demokratske stranke.

Biografija[uredi | uredi izvor]

Rođen je 6. avgusta 1955. godine u Nikšiću. Diplomirao je i magistrirao filozofiju na Filozofskom fakultetu u Beogradu, a doktorsku tezu iz filozofije odbranio je 1989. godine na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Redovni je profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu na predmetima iz oblasti filozofije.

Karijeru je otpočeo devedesetih godina kao osnivač obnovljene Narodne stranke 1990. godine, koja je bila u suštini antikomunistička i željela poništiti nasljeđe komunizma i obnoviti, učvrstiti i očuvati srpski nacionalni identitet Crnogoraca, pod liderstvom Novaka Kilibarde. U namjeri obnavljanja starih zabranjenih stranaka, Bogoljub Šijaković je 1989. godine učestvovao i u obnavljanju Demokratske stranke pod vođstvom Dragoljuba Mićunovića, ali je odbio da se dublje politički angažuje i u DS-u i u NS-u. Imao je ideju objedinjenja u formi Narodne demokratske stranke koja nije naišla na veću podršku. U DS-u je tokom devedesetih godina bio blizak saradnika akademika Ljubomira Tadića.

Održavao je dobre odnose sa Mitropolijom crnogorsko-primorskom i poznat je po svojoj kampanji protiv samozvane Crnogorske pravoslavne crkve. Godine 2000. nakon što je Srpska narodna stranka (nastaloj inicijativom Božidara Bojovića) Želidraga Nikčevića, nacionalno tvrda struja nastala iz NS-a uspjela preći cenzus na saveznim izborima za Saveznu skupštinu SRJ, SNS ga imenuje kao nestranačku ličnost za saveznog ministra v(j)era u koaliciji sa Demokratskom opozicijom Srbije. Predsjednik SRJ Vojislav Koštunica i lider Demokratske stranke Srbije ga je kao poznavalac podržao, a od Đinđićeve DS je imao kao osnivač zeleno svjetlo za ministrovanje, u saveznoj vladi Zorana Žižića (iz Socijalističke narodne partije Crne Gore) koji ga je posebno prihvatio kao nestranačku ličnost. Kada je 2001. godine došlo do restrukturisanja vlade stvaranjem nove savezne vlade pod Dragišom Pešićem (takođe SNP CG), napustio je ministarsko mjesto i postao samo savezni sekretar za v(j)ere. Političku poziciju izgubio je nakon potpisivanja Beogradskog sporazuma između srpskih i crnogorskih vlasti i restrukturisanja Savezne Republike Jugoslavije u formu državne zajednice između Srbije i Crne Gore 2003. godine, kada je u saveznu vladajuću većinu ušla crnogorska vlast pod vođstvom DPS CG-a, a dotadašnji crnogorski koalicioni partneri prešli u opoziciju.

Prilikom konačnog sprovođenja dugo odlaganog popisa stanovništva u Republici Crnoj Gori 2003. godine, aktivni je bio podržavalac da se stanovništvo izjasni Srbima, učestvujući u Budvi na skupu Srpski narod u Crnoj Gori.[1] Kao veliki rojalista, član je Krunskog savjeta princa Aleksandra Karađorđevića. Godine 2006. bio je kandidat za članstvo u Srpskoj akademiji nauka i umetnosti, za šta je odbijen. Godine 2008. napušta svoje veze sa DSS-om i približava se DS-u, postajući ministar vera u srpskoj vladi Mirka Cvetkovića, takođe nestranačke ličnosti. Vjerovatno iz ličnog opredjeljenja u prošlosti, kao ministar vera odbio je registraciju CPC kao vjerske zajednice u Srbiji 2009. godine, odluka koju je Ustavni sud Republike Srbije poništio.

Oženjen je, otac dvoje dece.

Knjige[uredi | uredi izvor]

  • Mythos, physis, psyche : Ogledanje u predsokratovskoj "ontologiji" i "psihologiji" (1991)
  • Zoon politikon: Primjeri iz lične legitimacije (1994)
  • Hermesova krila (1994)
  • Amicus Hermes : Aufsätze zur Hermeneutik der griechischen Philosophie (1996)
  • Istorija, Odgovornost, Svetost (1997)
  • Kritika balkanističkog diskursa (2000, 2001, 2009, 2012)
  • Bibliographia praesocratica (2001, 2003)
  • Between God and Man (2002)
  • Pred licem Drugog (2002)
  • A Critique of Balkanistic Discourse (2004)
  • Ogledanje u kontekstu (2009, 2011)
  • La critique du discours balkanistique (2010)
  • Univerzitet i srpska teologija (2010, 2014)
  • Briga za Žrtvu (2011)
  • Bibliografija časopisa „Luča“ (1984-2005) (2011)
  • Mit i filosofija (2012)
  • O patnji i pamćenju (2012)
  • Istorija : Nasilje : Teorija (2012)
  • Prisutnost transcendencije (2013)
  • The Presence of Transcendence (2013)
  • University and Serbian Theology (2014)
  • Kritika balkanističeskogo diskursa (2015)
  • Veliki rat, Vidovdanska etika, Pamćenje (2015)
  • Otpor zaboravu (2016)
  • Crkva, pravo, identitet (2019)
  • Svetosavlje i filozofija života : Skica za aktuelizaciju međuratne rasprave o ideji svetosavlja (Retractatio) (2019)

Vidi još[uredi | uredi izvor]

Reference[uredi | uredi izvor]

Spoljašnje veze[uredi | uredi izvor]