05/Sv. 001

HR

Službeni list Europske unije

246

L 204/23

SLUŽBENI LIST EUROPSKE UNIJE

05.07.2006.

(1)

Direktiva Vijeća 76/207/EEZ od 9. veljače 1976. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u pogledu pristupa zapošljavanju, strukovnom osposobljavanju i napredovanju te uvjeta rada (3) i Direktiva Vijeća 86/378/EEZ od 24. srpnja 1986. o provedbi načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u sustavima strukovnih socijalnih osiguranja (4) značajno su izmijenjene (5). Direktiva Vijeća 75/117/EEZ od 10. veljače 1975. usklađivanju zakonodavstava država članica o primjeni načela jednakih plaća za muškarce i žene (6) i Direktiva Vijeća 97/80/EZ od 15. prosinca 1997. o teretu dokaza kod diskriminacije na temelju spola (7), također sadrže odredbe čija je svrha provedba načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama. Budući da se navedene Direktive sada ponovno izmjenjuju, njihove bi odredbe bilo poželjno preinačiti u interesu jasnoće objedinjavanjem glavnih odredaba iz ovog područja u jednom tekstu, uzimajući u obzir određene trendove koji proizlaze iz sudske prakse Suda Europskih zajednica (dalje u tekstu Sud).

(2)

Jednakost muškaraca i žena temeljno je načelo prava Zajednice na temelju članka 2. i članka 3. stavka 2. Ugovora te sudske prakse Suda. U tim se odredbama Ugovora jednakost muškaraca i žena proglašava „zadaćom” i „ciljem” Zajednice te se nameće pozitivna obveza njezinog promicanja u svim aktivnostima Zajednice.

(3)

Sud je utvrdio da se opseg načela jednakog postupanja muškaraca i žena ne može ograničiti na zabranu diskriminacije na temelju činjenice da osoba pripada određenom spolu. S obzirom na svoju svrhu i prirodu prava koja se njime štite, ono se također primjenjuje i na diskriminaciju koja proizlazi iz promjene spola osobe.

(4)

U članku 141. stavku 3. Ugovora sada je predviđena posebna pravna osnova za donošenje mjera Zajednice kojima će se osigurati primjena načela jednakih mogućnosti i jednakog postupanja u pitanjima zapošljavanja i rada, uključujući načelo jednake plaće za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti.

(5)

U člancima 21. i 23. Povelje Europske unije o temeljnim pravima također se zabranjuje svaka diskriminacija na temelju spola i jamči pravo muškaraca i žena na jednako postupanje u svim područjima, uključujući zapošljavanje, rad i plaću.

(6)

Uznemiravanje i spolno uznemiravanje u suprotnosti je s načelom jednakog postupanja muškaraca i žena i za potrebe ove Direktive predstavlja diskriminaciju na temelju spola. Ti oblici diskriminacije se ne događaju samo na radnom mjestu, već i u kontekstu mogućnosti zapošljavanja, stručnog osposobljavanja i napredovanja. Njih bi stoga trebalo zabraniti i predvidjeti učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije.

(7)

U tom bi kontekstu poslodavce i odgovorne osobe za stručno osposobljavanje trebalo poticati da poduzimaju mjere protiv svih oblika diskriminacije na temelju spola, a posebno da poduzimaju preventivne mjere protiv uznemiravanja i spolnog uznemiravanja na radnom mjestu te u vezi sa zapošljavanjem, strukovnim osposobljavanjem i napredovanjem, u skladu s nacionalnim pravom i praksom.

(8)

Načelo jednake plaće za jednak rad odnosno rad jednake vrijednosti, koje je utvrđeno u članku 141. Ugovora i koje se dosljedno primjenjuje u sudskoj praksi Suda predstavlja važan aspekt načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama i čini bitan i prijeko potreban dio pravne stečevine Zajednice i sudske prakse Suda u pitanjima spolne diskriminacije. Stoga je potrebno utvrditi dodatne odredbe za njegovu provedbu.

(9)

U skladu s ustaljenom sudskom praksom Suda, da bi se procijenilo obavljaju li radnici isti rad odnosno rad jednake vrijednosti, potrebno je odrediti nalaze li se radnici u usporedivom položaju uzimajući u obzir niz faktora, uključujući prirodu posla, osposobljavanje i radne uvjete.

(10)

Sud je utvrdio da u određenim okolnostima načelo jednake plaće nije ograničeno na slučajeve gdje muškarci i žene rade kod istog poslodavca.

(11)

Države članice bi u suradnji sa socijalnim partnerima trebale nastaviti rješavati problem stalno prisutnih razlika u plaćama uvjetovanih spolom i izražene spolne podjele na tržištu rada, između ostalog fleksibilnim radnim vremenom koje muškarcima i ženama omogućuje bolje usklađivanje obiteljskih i radnih obveza. To može uključivati odgovarajuća rješenja u vezi s roditeljskim dopustom, koji bi mogao koristiti bilo koji od roditelja, kao i osiguravanje pristupačnih i dostupnih pogodnosti za skrb o djeci i nesamostalnim osobama.

(12)

Trebalo bi donijeti posebne mjere kako bi se osigurala provedba načela jednakog postupanja u sustavima strukovnog socijalnog osiguranja i jasnije definirao njegov opseg.

(13)

U svojoj presudi od 17. svibnja 1990. u predmetu C-262/88 (8) Sud je odlučio da svi oblici strukovnih mirovina predstavljaju element plaće u smislu članka 141. Ugovora.

(14)

Iako pojam plaće u smislu članka 141. Ugovora ne uključuje davanja iz socijalnog osiguranja, sada je jasno utvrđeno da se načelo jednake plaće primjenjuje i na mirovinski sustav za javne službenike ako se davanja predviđena u okviru tog sustava radniku/radnici isplaćuju na temelju radnog odnosa s poslodavcem u javnom sektoru, bez obzira na činjenicu što taj sustav predstavlja dio općeg zakonskog sustava. U skladu s presudama Suda u predmetu C-7/93 (9) i C-351/00 (10), taj će uvjet biti zadovoljen ako se mirovinski sustav odnosi na određenu kategoriju radnika i ako su naknade iz programa izravno povezane s trajanjem službe i izračunavaju se s obzirom na krajnju plaću javnih službenika. Stoga je u interesu jasnoće potrebno donijeti posebnu odredbu u tom smislu.

(15)

Sud je potvrdio da su doprinosi radnika i radnica koji se uplaćuju u sustave definiranih mirovinskih davanja u dosegu članka 141. Ugovora, ali da se nejednakosti u doprinosima koje poslodavci plaćaju u okviru sustava definiranih kapitaliziranih davanja ne trebaju ocjenjivati u svjetlu te odredbe ako je do nejednakosti došlo zbog primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu.

(16)

Primjerice, neki se elementi definiranih mirovinskih davanja iz kapitaliziranih sustava, kao što su pretvorba dijela obročne mirovine u kapitaliziranu svotu, prijenos mirovinskih prava, nasljedna mirovina koja se isplaćuje uzdržavanim članovima obitelji u zamjenu za odricanje od dijela mirovine ili umanjena mirovina kada se radnik odluči za odlazak u prijevremenu mirovinu, smiju razlikovati ako je nejednakost nastala zbog primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu u razdoblju financiranja sustava.

(17)

Jasno je utvrđeno da davanja koje se isplaćuju u okviru sustava strukovnog socijalnog osiguranja ne treba smatrati plaćom ako se ona mogu pripisati razdobljima zaposlenja prije 17. svibnja 1990., osim u slučaju radnika i drugih korisnika – članova obitelji radnika koji su prije tog datuma pokrenuli sudski ili drugi istovjetni postupak na temelju važećega nacionalnog prava. Stoga je potrebno na odgovarajući način ograničiti provedbu načela jednakog postupanja.

(18)

Iz odluke Suda dosljedno proizlazi da Protokol Barber (11) ne utječe na pravo učlanjenja u strukovne mirovinske sustave i da se vremensko ograničenje učinaka presude u predmetu C-262/88 ne primjenjuje na pravo učlanjenja u strukovne mirovinske sustave. Sud je također odlučio da se nacionalni propisi u vezi s rokovima za podnošenje tužbi na temelju nacionalnog prava mogu primjenjivati u odnosu na radnike koji koriste pravo učlanjenja u strukovni mirovinski sustav, pod uvjetom da oni nisu nepovoljniji za tu vrstu tužbe u odnosu na slične tužbe u okviru domaćega prava i da u praksi ne priječe ostvarivanje prava osiguranih na temelju prava Zajednice. Sud je također istaknuo da činjenica da radnik može zatražiti retroaktivno učlanjenje u strukovni mirovinski sustav radniku ne omogućuje da izbjegne plaćanje doprinosa koji se odnose na odgovarajuće razdoblje članstva.

(19)

Osiguravanje jednakih mogućnosti zapošljavanja i strukovnog osposobljavanja u svrhu zapošljavanja ključno je za primjenu načela jednakog postupanja prema muškaracima i ženama u pitanjima zapošljavanja i rada. Stoga sve izuzetke od tog načela treba ograničiti na one poslove kod kojih je zapošljavanje osobe određenog spola nužno zbog prirode posla ili konteksta u kojemu se on obavlja, s time da cilj kojemu se teži kod primjene tih izuzetaka mora biti legitiman i u skladu s načelom proporcionalnosti.

(20)

Ova Direktiva ne dovodi u pitanje slobodu udruživanja, uključujući pravo na osnivanje saveza s drugim osobama i učlanjivanje u saveze radi zaštite vlastitih interesa. Mjere u smislu članka 141. stavka 4. Ugovora mogu uključivati članstvo u organizacijama i savezima čiji je glavni cilj praktično promicanje načela jednakog postupanja muškaraca i žena odnosno nastavak djelovanja tih organizacija i saveza.

(21)

Zabrana diskriminacije ne bi smjela utjecati na nastavak provedbe odnosno donošenje mjera kojima se sprečavaju i ublažavaju teškoće s kojima se suočava grupa osoba određenog spola. Na temelju tih mjera dopuštene su organizacije osoba jednog spola čiji je glavni cilj promicanje posebnih potreba tih osoba i promicanje jednakosti muškaraca i žena.

(22)

U skladu s člankom 141. stavkom 4. Ugovora, načelo jednakog postupanja ne priječi države članice da radi osiguravanja stvarne i potpune jednakosti muškaraca i žena u poslovnom životu nastave provoditi odnosno donesu mjere koje predviđaju posebne povlastice kako bi podzastupljenom spolu olakšale obavljanje određenog zanimanja ili spriječile odnosno ublažile teškoće u profesionalnoj karijeri. S obzirom na postojeće stanje i uzimajući u obzir Deklaraciju br. 28 Ugovora iz Amsterdama, države članice bi prvenstveno trebale težiti poboljšanju položaja žena u poslovnom životu.

(23)

Iz sudske prakse Suda jasno proizlazi da stavljanje žena u nepovoljniji položaj s obzirom na trudnoću i majčinstvo predstavlja izravnu diskriminaciju na temelju spola. Ovakvo bi postupanje stoga trebalo izričito obuhvatiti ovom Direktivom.

(24)

Što se tiče načela jednakog postupanja, Sud dosljedno priznaje legitimnost zaštite biološkog stanja žene za vrijeme trudnoće i majčinstva te uvođenja mjera zaštite majčinstva kao sredstva za postizanje bitne jednakosti. Ova Direktiva stoga ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu Vijeća 92/85/EEZ od 19. listopada 1992. o uvođenju poticajnih mjera za poboljšanja u području sigurnosti i zaštite zdravlja na radu za trudne radnice te radnice koje su nedavno rodile ili doje (12). Nadalje, ova Direktiva ne bi smjela dovoditi u pitanje Direktivu Vijeća 96/34/EZ od 3. lipnja 1996. o okvirnom sporazumu o roditeljskom dopustu koji su zaključili UNICE, CEEP i ETUC (13).

(25)

U interesu jasnoće također je potrebno izričito predvidjeti zaštitu radnih prava žena na rodiljnom dopustu, a posebno njihovog prava na povratak na isto ili istovjetno radno mjesto bez pogoršanja uvjeta zbog korištenja tog dopusta te prava da uživaju sva poboljšanja radnih uvjeta na koje bi imale pravo za vrijeme svoje odsutnosti.

(26)

U Rezoluciji o uravnoteženom sudjelovanju žena i muškaraca u obiteljskom i poslovnom životu (14), koju su Vijeće i ministri za politiku zapošljavanja i socijalnu politiku koji su se sastali unutar Vijeća donijeli 29. lipnja 2000., države članice se potiču da u okviru svojih pravnih sustava razmotre mogućnost osiguravanja individualnog neprenosivog prava radnika na roditeljski dopust ne dirajući pritom u njihova postojeća prava iz radnog odnosa.

(27)

Slično vrijedi i za osiguravanje individualnog neprenosivog prava muškaraca i žena na dopust nakon posvojenja djeteta. Države članice trebaju same odlučiti hoće li osigurati pravo na roditeljski i/ili posvojiteljski dopust te odrediti sve ostale uvjete koji se nalaze izvan opsega ove Direktive, osim onih koji se odnose na otkaz i povratak na posao.

(28)

Učinkovita provedba načela jednakog postupanja zahtijeva uspostavu odgovarajućih postupaka u državama članicama.

(29)

Osiguravanje prikladnih pravosudnih i upravnih postupaka za provedbu obveza uvedenih ovom Direktivom ključno je za učinkovitu provedbu načela jednakog postupanja.

(30)

Donošenje propisa o teretu dokaza igra značajnu ulogu u osiguravanju učinkovite provedbe načela jednakog postupanja. Stoga bi prema odluci Suda trebalo donijeti odredbe kojima bi se teret dokaza u slučajevima gdje postoji pretpostavka diskriminacije prebacio na tuženika, osim u postupcima u kojima sud ili drugo nacionalno nadležno tijelo istražuje činjenično stanje. Ipak, treba pojasniti da procjena činjenica iz kojih se može pretpostaviti postojanje izravne ili neizravne diskriminacije ostaje u nadležnosti odgovarajućeg nacionalnog tijela u skladu s nacionalnim pravom i praksom. Nadalje, države članice mogu u odgovarajućoj fazi postupka uvesti pravila dokaznog postupka koja su povoljnija za tuženika.

(31)

U cilju daljnjeg poboljšanja razine zaštite koju nudi ova Direktiva, udruženjima, organizacijama i drugim pravnim osobama trebalo bi, ovisno o odluci država članica, omogućiti da sudjeluju u postupku u korist ili u prilog podnositelja pritužbe, ne dovodeći u pitanje nacionalna postupovna pravila u vezi sa zastupanjem i obranom.

(32)

Poštujući temeljno pravo na učinkovitu pravnu zaštitu, potrebno je osigurati da radnici nastave uživati tu zaštitu i nakon prestanka odnosa koji je doveo do navodne povrede načela jednakog postupanja. Zaposlenik koji brani osobu koja uživa zaštitu na temelju ove Direktive ili svjedoči u njezinu korist trebao bi imati pravo na istu takvu zaštitu.

(33)

Sud je jasno utvrdio da učinkovita provedba načela jednakog postupanja znači da dosuđena odšteta kod povrede tog načela mora biti razmjerna pretrpljenoj šteti. Stoga je potrebno isključiti svako prethodno utvrđivanje gornje granice odštete, osim ako poslodavac može dokazati da se jedina šteta koju je kandidat/kandidatkinja pretrpio/pretrpila kao rezultat diskriminacije u smislu ove Direktive sastoji u tome što njegova/njezina molba za zaposlenje nije uzeta u obzir.

(34)

Države članice bi u svrhu jačanja učinkovite provedbe načela jednakog postupanja trebale promicati dijalog među socijalnim partnerima te, u skladu s nacionalnom praksom, s nevladinim organizacijama.

(35)

Države članice bi trebale osigurati učinkovite, proporcionalne i odvraćajuće sankcije kod povreda obveza na temelju ove Direktive.

(36)

Budući da države članice ne mogu dostatno ostvariti ciljeve ove Direktive, nego ih se može na bolji način ostvariti na razini Zajednice, Zajednica može donijeti mjere u skladu s načelom supsidijarnosti koje je utvrđeno u članku 5. Ugovora. U skladu s načelom proporcionalnosti, utvrđenim u istom članku, ova Direktiva ne prelazi ono što je potrebno za ostvarivanje tih ciljeva.

(37)

Radi boljeg razumijevanja različitog postupanja muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada, trebalo bi i dalje izrađivati, analizirati i stavljati na raspolaganje na odgovarajućim razinama usporedive statistike raščlanjene prema spolu.

(38)

Jednako postupanje muškaraca i žena u pitanjima zapošljavanja i rada ne može biti ograničeno na zakonodavne mjere. Europska unija i države članice trebale bi i dalje promicati podizanje javne svijesti o diskriminaciji s obzirom na plaću i mijenjanje javnih stavova, u kojemu trebaju u najvećoj mogućoj mjeri sudjelovati sve zainteresirane stranke na javnoj i privatnoj razini. U tom bi procesu važnu ulogu mogao imati dijalog među socijalnim partnerima.

(39)

Obveza prenošenja ove Direktive u nacionalna zakonodavstva trebala bi biti ograničena na odredbe koje su sadržajno promijenjene u odnosu na ranije direktive. Obveza prenošenja odredaba koje su ostale sadržajno nepromijenjene proizlazi iz ranijih direktiva.

(40)

Ova Direktiva ne bi smjela dovesti u pitanje obveze država članica vezane za rokove za prijenos Direktiva iz Priloga I. dijela B u nacionalna zakonodavstva i primjenu tih Direktiva.

(41)

Države članice se u skladu sa stavkom 34. Međuinstitucionalnog sporazuma o boljoj izradi zakonodavstva (15) potiču da za vlastite potrebe i u interesu Zajednice izrade tablice koje će u najvećoj mogućoj mjeri odražavati odnos između ove Direktive i mjera prenošenja i da te tablice objave,

(a)

mogućnost zapošljavanja, uključujući napredovanje, i strukovnog osposobljavanja;

(b)

radne uvjete, uključujući plaću;

(c)

sustave strukovnog socijalnog osiguranja.

(a)

„izravna diskriminacija” postoji ako osoba zbog svoga spola ima nepovoljniji tretman nego što ga ima ili bi ga imala druga osoba u usporedivoj situaciji;

(b)

„neizravna diskriminacija” postoji ako prividno neutralna odredba, kriterij ili postupak može na određeni način staviti u nepovoljniji položaj osobe jednog spola u odnosu na osobe drugog spola, osim ako je ta odredba, kriterij odnosno postupak objektivno opravdan legitimnim ciljem i ako su sredstva za postizanje tog cilja primjerena i nužna;

(c)

„uznemiravanje” je svako neželjeno ponašanje uvjetovano spolom osobe kojim se želi povrijediti njezino osobno dostojanstvo i stvoriti zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje odnosno kojim se postiže takav učinak;

(d)

„spolno uznemiravanje” je svaki neželjeni oblik verbalnog, neverbalnog ili fizičkog ponašanja spolne naravi kojim se želi povrijediti dostojanstvo osobe odnosno kojim se postiže takav učinak, posebno kad to ponašanje stvara zastrašujuće, neprijateljsko, degradirajuće, ponižavajuće ili uvredljivo okruženje;

(e)

„plaća” je uobičajena osnovna ili najniža nadnica ili plaća odnosno bilo koja druga naknada, bilo u novcu ili u naravi, koju radnik/radnica prima od poslodavca, bilo izravno ili neizravno, u vezi s radnim odnosom;

(f)

„sustavi strukovnog socijalnog osiguranja” su sustavi koji nisu uređeni Direktivom Vijeća 79/7/EEZ od 19. prosinca 1978. o postupnoj primjeni načela jednakog postupanja prema muškarcima i ženama u području socijalne sigurnosti (16), čija je svrha osigurati davanja radnicima određenog poduzeća ili grupe poduzeća, grane djelatnosti, zanimanja ili grupe zanimanja, bilo da se radi o zaposlenicima ili samozaposlenima, kojima se nadopunjuju ili zamjenjuju davanja na temelju zakonskih sustava socijalnog osiguranja, bez obzira je li članstvo u tim sustavima obvezatno ili dobrovoljno.

(a)

uznemiravanje i spolno uznemiravanje kao i svaki nepovoljniji tretman koji osoba ima zbog odbijanja ili trpljenja takvog ponašanja;

(b)

davanje uputa za diskriminiranje osoba na temelju spola;

(c)

svaki nepovoljniji tretman žene u vezi s trudnoćom ili rodiljnim dopustom u smislu Direktive 92/85/EEZ.

(a)

opseg tih sustava i uvjete pristupanja sustavima;

(b)

obvezu uplaćivanja doprinosa i obračun doprinosa;

(c)

obračun davanja, uključujući dopunska davanja koja se isplaćuju za bračnog druga i uzdržavane članove obitelji te uvjete kojima je uređeno trajanje i zadržavanje prava na davanja.

(a)

sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji pružaju zaštitu od sljedećih rizika:

(b)

sustave strukovnog socijalnog osiguranja koji predviđaju druga socijalna davanja, bilo u novcu ili u naravi, a posebno davanja nadživjelim članovima obitelji i obiteljske doplatke, ako predstavljaju naknadu koju poslodavac plaća radniku na temelju radnog odnosa.

(a)

pojedinačne ugovore za samozaposlene osobe;

(b)

sustave za samozaposlene osobe koji imaju samo jednog člana;

(c)

kod radnika, na ugovore o osiguranju u kojima poslodavac ne sudjeluje kao stranka;

(d)

neobvezatne odredbe sustava strukovnog socijalnog osiguranja koje se članovima nude pojedinačno i kojima se jamče:

(e)

sustave strukovnog socijalnog osiguranja utoliko ako se davanja financiraju doprinosima koje radnici uplaćuju na dobrovoljnoj osnovi.

(a)

određuje koje osobe mogu sudjelovati u sustavu strukovnog socijalnog osiguranja;

(b)

utvrđuje obvezatna ili dobrovoljna priroda sudjelovanja u sustavu strukovnog socijalnog osiguranja;

(c)

utvrđuju različita pravila u pogledu pristupne dobi ili najmanjeg trajanja zaposlenja ili članstva u sustavu koje je potrebno za primanje naknada;

(d)

utvrđuju različita pravila za povrat doprinosa ako radnik napusti sustav prije ispunjenja uvjeta koji mu jamče odgođeno pravo na dugoročna davanja, osim kako je predviđeno u točki (h) i (j);

(e)

postavljaju različiti uvjeti za odobravanje davanja ili se davanja ograničavaju na radnike jednog spola;

(f)

utvrđuju različite dobne granice za stjecanje prava na mirovinu;

(g)

za vrijeme rodiljnog dopusta ili dopusta iz obiteljskih razloga koji plaća poslodavac i koji je osiguran na temelju zakona ili sporazuma obustavlja zadržavanje ili stjecanje prava;

(h)

određuju različite visine davanja, osim kod sustava definiranih davanja gdje je to nužno zbog primjene faktora aktuarske računice koji se razlikuju prema spolu; kod sustava definiranih kapitaliziranih davanja određeni elementi smiju biti nejednaki ako je nejednakost u iznosima rezultat učinaka primjene aktuarskih faktora koji se razlikuju prema spolu u razdoblju financiranja programa;

(i)

određuju različite visine doprinosa radnika;

(j)

određuju različite visine doprinosa poslodavaca, osim:

(k)

utvrđuju različita mjerila odnosno mjerila koja se primjenjuju samo na radnike određenog spola s obzirom na jamčenje ili zadržavanje prava na odgođena davanja nakon što radnik napusti sustav, osim kako je predviđeno u točki (h) i (j).

(a)

određivanje dobne granice za stjecanje prava na starosnu mirovinu te moguće implikacije za druga davanja:

(b)

obiteljske mirovine, dok se u pravu Zajednice u tom pogledu ne uspostavi načelo jednakog postupanja u zakonskim sustavima socijalnog osiguranja;

(c)

primjenu članka 9. stavka 1. točke i. u odnosu na primjenu faktora aktuarske računice, do 1. siječnja 1999., a za države članice koje su pristupile nakon tog datuma do početka primjene Direktive 86/378/EEZ na njihovom području.

(a)

uvjete zapošljavanja, samozapošljavanja i rada, uključujući kriterije za izbor kandidata i uvjete pomoći u postupku zapošljavanja, u svim granama djelatnosti i na svim razinama profesionalne hijerarhije, uključujući napredovanje na poslu;

(b)

pristup svim vrstama i razinama profesionalne orijentacije, strukovnog osposobljavanja i strukovnog usavršavanja te prekvalifikacije, uključujući praktično radno iskustvo;

(c)

uvjete zaposlenja i radne uvjete, uključujući uvjete otkaza, te plaću, kako je predviđeno u članku 141. Ugovora;

(d)

članstvo i sudjelovanje u organizacijama radnika ili poslodavaca odnosno bilo kakvoj organizaciji koja okuplja pripadnike određene struke, uključujući povlastice koje pružaju te organizacije.

(a)

slučajeve iz članka 141. Ugovora te, ako se radi o diskriminaciji na temelju spola, direktiva 92/85/EEZ i 96/34/EZ;

(b)

sve građanske i upravne postupke koji se tiču javnog ili privatnog sektora i za koje je u nacionalnom pravu predviđena mogućnost korištenja pravnog lijeka na temelju mjera iz točke (a), osim izvansudskih postupaka koji se vode na dobrovoljnoj osnovi ili su predviđeni u nacionalnom pravu.

(a)

ne dovodeći u pitanje pravo žrtava i udruženja, organizacija i drugih pravnih osoba iz članka 17. stavka 2., pružanje neovisne pomoći žrtvama diskriminacije kod provedbe njihovih pritužbi vezanih za diskriminaciju;

(b)

provođenje neovisnih istraživanja o diskriminaciji;

(c)

objavu neovisnih izvješća i davanje preporuka o svim pitanjima vezanim za ovaj oblik diskriminacije;

(d)

razmjenu raspoloživih informacija na odgovarajućoj razini s odgovarajućim europskim tijelima, npr. budući europski institut za jednakost spolova.

(a)

ukinu svi zakoni i drugi propisi protivni načelu jednakog postupanja;

(b)

odredbe pojedinačnih i kolektivnih ugovora i sporazuma, internih pravilnika poduzeća kao i pravilnika kojima su uređena slobodna zanimanja i profesije odnosno pravilnika organizacija radnika i poslodavaca, kao i sva druga rješenja koja su protivna načelu jednakog postupanja, proglase ništavima ili mogu proglasiti ništavima odnosno izmijeniti;

(c)

spriječi da se sustavi strukovnog socijalnog osiguranja koji sadrže takve odredbe odobre ili prošire upravnim mjerama.